Nemamo više kreveta za hospitalizaciju pacijenata, nedostaje zaštitnih odijela i maski. U stalnoj smo opasnosti, svakodnevno rizikujemo zaraze i plašimo se da virus ne unesemo u naše domove.
Nema više vremena ni za plakanje, osim na kraju dugih iscrpljujućih smjena. Gledamo umiranje bez odostojanstvenog ispračaja. Pokušavamo ali nas je malo i u bolnicama i na području koje pokrivamo.
Posjećujemo građane u domovima kao vojnici na frontu, bez dovoljne zaštite na velikom području čijim zahtjevima ne možemo odgovoriti. Sami smo ...
Ako ovu lavinu ne zaustavimo, platit ćemo najveću cijenu: kolapsom cijelog sistema i svega zbog čega ima smisla živjeti.
Potrebne su nam bolnice, osoblje. Odmah. Sada. Ne sutra.
Potrebni su nam kvalificirani profesionalci.
Potrebni ste nam i vi dragi građani.
Zaključajte se u kuće. Svaki vaš izlazak otvara vrata virusu.
To više ne možemo priuštiti.
Nema više vremena.
Nema komentara:
Objavi komentar